Kad rijeci nestanu i utihnu, tada nestacu i ja s njima.
Polahko ulazim u noc i prizivam rijeci, one njezne,polagane.
Rijeci koje razumiju posebni ljudi, jedno moje jah ide nekome.
Poznaje on moju svaku rijeci, svako pisano slovo, svaki pogled
poklonjeni i onaj skriveni.
ej, znam da me pratis kao sjena, znam da ces i procitati
ove rijeci, ali poznajes li sebe u njima.
Da, to ih ja pisem, u ovoj tihoj noci, polahko
pustim dusu da u tisini prica.
Pojmovi: Rijeci
Favoriti
Digg
Del.icio.us
Furl
Magnolia
StumbleUpon
Google
Yahoo MyWeb
