Noćna Šetnja je mirisala na bagreme...
I na naivnu skoro dječiju nadu...
A odmah pored Todoova pa lijevo...
Zamirisala je i espresso duža sa malo mlijeka...
Nisam nigdje odlazila sinoć...
Zelenooka je bila uz mene...
I krišom smo gledali korake drugih ljudi...
Mama jedna ide sporim koracima u tridesetoj...
A djete što ga za ruku drži korača duplo brže...
I opet stalno zaostaje...
Dvoje mladih zagrljeni koračaju ukorak...
A svako malo...
Kad osjeti da će krenuti brže od nje...
On smanji svoj korak i noge im opet usklade ritam...
Zakašnjeli dežurni u trećoj smjeni žurno korača...
Kao da mu je namjera da izgazi sve pred sobom...
A onaj starac...
Sa dvije klimave noge i drvenom kevom...
On će polako prolaziti ovom ulicom izgleda cijelo veče...
Ljeto je u Todorovu...
Više kišovito nego što treba...
Ali neka...
Ljeti se u Todorovu odjednom pojave šetači...
Tu su oni preko cijele godine...
Samo...
Zima ih na Veinac odvede...
I bunde im obuče...
I čizme pa ne vidim im korake kroz snijeg...
A ljeto sve otkrije...
I oboji korake Noćnog Šetača mirisom bagrema...
Teško je ...
Zaista je teško ne voljeti Todorovske trotoare...