Hoću da znam
jednu stvar.

Znaš kako je to
ako gledam
kristalni mesec, crvenu granu
spore jeseni u mom prozoru,
ako dotaknem
uz vatru neopipljiv pepeo
ili izborano telo drveta,
sve me odvodi tebi
kao da je sve sto postoji,
mirisi, svetlost, metali
poput barčica što plove
ka ostrvima tvojim koja me čekaju.

E, pa dobro,
ako malo-pomalo prestaneš da me voliš
i ja ću prestati tebe da volim
malo-pomalo.

Ako me odjednom zabora... Čitaj dalje

0 komentara Vidi upis

Kada me ti gledaš lijepa sam od sreće
Ko trava dok po njoj kapi rose teku,
Moje tašto lice prepoznati neće
Ni visoke trske kad siđem na rijeku.

Ja se svojih tužnih, jadnih usta stidim,
I koljena grubih, i razbita glasa.
Sada, kad si ovdje, i gledaš me, vidim
Koliko sam jadna, gola do užasa.

Nijedna stijena na tvom dugom putu
Ne bje tako gola u svjetlu svitanja
Kao ova žena što pjeva u kutu
Radosno, i koju vidje kako sanja.

Ušutjet ću... Čitaj dalje

0 komentara Vidi upis

O tebi necu govoriti ljudima.
Necu im reci da li si mi samo poznanik bio
ili prijatelj drag; 

ni kakav je, ni da li je u nasim snovima i zudima
dana ovih ostao trag. 

Necu im reci da li iz osame, zedji, umora,
ni da li je ikada ma koje od nas drugo voljelo;
niti srce nase da li nas je radi nas
ili radi drugih kako god boljelo. 

Necu im reci kakav je sklad
oci nase cesto spajao u sazvezdje zedno;
ni da li sam ja ili si ti bio rad da t... Čitaj dalje

0 komentara Vidi upis

Zavolje zumbul lijepi
juce, kad zora svanu
i zora poljubi cvijece,sume i poljanu
i na njoj rosnu travu,
ljubicicu plavu
zavolje zumbul lijepi

U istom zbunu bjehu;
i kad vece pada,
on joj na svjeza usta poljubac prvi dade,
na cedna rosna usta,
cutaše šuma gusta,
u istom žbunu bjehu

Danas stoje u vazi
spustili glave nisko.
Koncici im neznana tijela u topli zagrljaj stisko.
I zumbul sa plave kose
pije joj kapi rose
posljednje,jutros u... Čitaj dalje

0 komentara Vidi upis

Kako da zadržim dušu svoju
da se k tvojoj ne vine? kako bih je
preko tebe uznio u visine?
O, kako bih je skloniti htio
uz nešto izgubljeno na dnu tmine,
na jedno mjesto, strano i tiho,
čiji se talas ne bi raznjiho
kad se talasaju tvoje dubine.
Al' sve što dirne tebe i mene,
ko gudalo nas zajedno prene.
Glas dviju struna, o mi to jesmo!
Čijeg smo samo to glazbala zvuci
i koji nas svirač drži u ruci?
O, slatka pjesmo!

Rilke

0 komentara Vidi upis